Pred nekoliko godina otvoren je još jedan u nizu „Hemingwaya“ u vlasništvu braće Kovačević, samo što je očito sa ovim nešto opako krenulo po zlu. Još u vrijeme «Opatije by night», jedno od najposjećenijih mjesta za izlazak bio je „Hemingway bar“ u Opatiji, tako da nam ni danas još uvijek nije jasno što je toliko srozalo riječku verziju jednog od najpoznatijih cocktail barova u Hrvatskoj... Riječka elita? Koja? Primjetili smo da svaki lokal ima određene konobare ili konobarice radi kojih neki gosti dolaze. Bili gosti njihovi prijatelji, zaluđeni njihovim izgledom ili zadovoljni njihovim radom i odnošenjem sa gostima ovdje to nismo primjetili. Konobari se često mjenjaju, pretežno nisu prisni sa gostima.
Ambijent/Dekor: U pravilu, nije se puno promijenilo od stare Filodramatice. Prednji dio presvučen je u bijelo-crnu kombinaciju kako bi izgledao ekskluzivnije i atraktivnije što nažalost nije uspjelo, nego se stvorio hladni prostor nekada tople „File“. Prolaskom kroz to čistilište ulazite u predivnu prostoriju u kojoj se osjećate kao da ste na privatnoj zabavi u nekoj bogataškoj vili na Kubi. Taj stražnji dio, doista je veliki prostor, stropovi su visoki, a veliki luster na samoj sredini ne može vas ostaviti ravnodušnima. Bezbojne slike Ernesta Hemingwaya obogaćene su šarama, a moramo dati veliku pohvalu garderobi koja se ne naplačuje i izdiže ponudu iz riječkih okvira.
Muzika: Muzika je komercijalni dance sa pokojim dobrim remixom nekog hita i jako je glasna. Na taj način pokušava se privući više mladih, uspješno. A pokušalo se i sa neuspjelim RnB večerima.
Šanse za ulet: Nama nitko nije nikada uletio, niti je pokušavao, ali zato smo primjetili da je lagano, u većim gužvama, upecati neku djevojčicu ili cure dječaka. Vidi se tu i lizanja na šanku, ali baš da se može na trijezno onako uletiti, i još pritom zadržati frajerski stav...nema šanse niti materijala.
Rulja: Ima svega i svačega, nadobudnih studentica, ulickanih frajera kojima je hit ponosno isticati da su sa autom, djevojčica koja zbog šminke izgledaju starije par godina pa do dnevne ekipe, starije gospode koja tamo dogovara «važne poslove». Ponekad na organiziranim večerima firmi, zatvorenog ili otvorenog tipa pretežno su stariji gosti. U očekivanju elite.
Dress code: Dok se izlazilo u opatijsku verziju, znalo se da svi koji su dolazili,
moraju se prije svega osječati opušteno ali su ipak morali kako-tako doći ulickani. U Rijeci je to nekako strože. U većini kafića pa tako i u «Hemiću» ekipa mora doći obavezno ulickana, tako da ne iznenaduju mladi dečki u svojim prvim odijelima, a cure u visokim petama i sa nadprosječnom količinom šminke. Valjda je zagrebacki Hemingway stvorio neki novi imidž kojeg se sada i u Rijeci drže.
Piće: Uglavnom su se cugali koktelići, a sada sve verzije votke, martinija i ostalih fensy pića, tipična «wannabe» pića, iako je za muške prihvatljiva i piva. A sve cure ponosne na svoje pivske trbuščiće, ne čudite se ako vas čudno gledaju dok ispijate pivu iz boce. Ovo je «Hemić»!
Uskoro
Neki članovi
Podijeli na...
