• 10.01.2017.

    Je li elektronska glazba umjetnost? Pitali smo najpoznatije hrvatske DJ-e, evo što su nam otkrili!

  • Od samog početka elektroničku je glazbu pratila svojevrsna kontroverza. Raširilo se mišljenje da je tvorac elektronske glazbe osoba koja tek raspoređuje i premješta unaprijed snimljene zvučne uzorke te skladanje takve vrste glazbene kompozicije ne zahtijeva vještinu ili inspiraciju te ne prenosi poruku i emocije.

    Iako bi se danas našlo znatno manje ljudi s ovako krutim sudovima o elektronskoj glazbi, ova se tema nedavno reaktualizirala jer su gradske uprave Berlina i Chicaga elektronskoj glazbi priznale status punopravne umjetničke forme. Stoga smo za vas odlučili o ovoj temi porazgovarati s poznatim i nagrađivanim hrvatskim producentima, Fabianom Jakopetzom, Dj Xedom, Marinom Karamarko i Petrom Dundovom i pitati ih kako oni gledaju na svoj rad.

    Prvo što me zanimalo bio je njihov osobni stav prema elektronskoj glazbi. Doživljavaju li neki od najpopularnijih hrvatskih producenata svoj rad kao umjetnost, što je za njih umjetnost općenito i je li im uopće stalo do titule umjetnika? Za Petra Dundova bi komentar da se radi tek o automatiziranom puštanju glazbe „možda i bio na mjestu ako se radi o bendu koji svira na play-back“, no ističe kako se na elektro sceni „u većini slučajeva radi o živoj svirci na sintesajzerima“, čime nas je neizravno uputio na postojanje „slojeva“ elektroničke scene, gdje se različite vrste bavljenja ovom vrstom glazbe vrednuju prema stupnju osobne angažiranosti u samom procesu.

    xed

    Dj Xed dobro je sažeo ovu problematiku, istaknuvši za umjetnost ključnu ulogu odnosa između pošiljatelja i primatelja, tj. tvorca i publike. Ustvrdio je da je umjetnost „sve pozitivno i afirmativno što proizlazi iz duše stvaraoca u cilju da dođe do krajnjeg korisnika“, time naglasivši komunikacijsku i interaktivnu komponentu umjetnosti, a i njegove glazbe. Po njemu, DJ-i „izborom pjesme, brzine i tonaliteta pričaju priču“. I doista, nisu li svaka slika, svaki roman, svaka drama, svaka opera i svaki performans upravo izrazi neke osobne priče koju tvorac putem raznih tehnika i izraza nastoji prenijeti publici?

    sunshine

    Marina Karamarko savršeno je zaokružila ove komentare slikovitom usporedbom: „Postoje ljudi koji npr. na klaviru sviraju samo čitajući note koje je netko drugi napisao na notnom papiru, a postoje i ljudi koji, iako samo čitaju note s papira, u to unose emociju, improvizaciju i cijelog sebe“, te zaključuje da se prema tome prepoznaju pravi umjetnici. Za nju je kvalitetna traka „savršeno posložena puzla koja tvori predivnu i novo stvorenu cjelinu“.
    Usporedimo li ove stavove s mišljenjem famoznog slikara Vincenta Van Gogha, uočit ćemo da se njihovi pogledi na umjetnost podudaraju: „Ja sam umjetnik... I, koliko je meni poznato, ta riječ znači: nešto tražim, nečemu težim, i u tome sam svim svojim srcem.“

    dj

    Ipak, bez obzira na njihove osobne stavove prema ovakvom i onakvom stilu DJ-iranja, svi se slažu da bi publika trebala biti glavno mjerilo kvalitete nečijega izraza jer je, na kraju krajeva, upravo publici i namijenjen taj emocijama nabijeni apstraktni telegram kojega zovemo umjetničkom ekspresijom. Marina Karamarko potvrđuje važnost odnosa s publikom, rekavši da je  „važno samo kako umjetnik upravlja floorom“, jer je to ipak „primarni zadatak svakog umjetnika na stageu, produkcija u studiju je druga stvar.“ Najvažniji joj je „dobar feedback ljudi koji su došli plesati i platili kartu“, a kada se u jednom izvođaču „spoji kvaliteta s karizmom - to je dobitna kombinacija“.

    Za Fabiana Jakopetza, glazba je u službi svoga tvorca te predstavlja nešto poput kanala putem kojeg umjetnik ispoljava svoju individualnost. Za njega, „umjetničku formu predstavlja svaka ekspresija osobne emocije i vizije, neovisno o vrsti umjetnosti“.

    dechko

    Nakon toga, sa svojim sam sugovornicima prešao na temu razlike između običnog „puštanja ploča“ i uzdizanja njihovog zanata na jedan viši, kreativni i komunikativni nivo. Fabian Jakopetz, odnosno DJ Dechko, objasnio nam je kako je za njega biti DJ mnogo više od pukog „puštanja glazbe“ jer je DJ „odgovoran za atmosferu i zabavu posjetitelja, mora imati izražen floor feeling i poštovati korijenje glazbe i proces miksanja“, te je „njegov posao prenijeti ljudima vlastite emocije prema glazbi“. Od takvih izvođača razlikuje „puštače glazbe“ koji imaju tek „osnovno glazbeno i tehničko znanje“ i „puštaju glazbu kako im se kaže“, bez „osobnog stava vezanog uz selekciju pjesama“. Za njega nije bitno tko koristi kakav pristup i kakvu opremu, „već na koji način. Na kraju krajeva, publiku i ljude koji vole glazbu ne možeš prevariti“.

    sunshine

    Petar Dundov je bio mišljenja da se „među glazbenicima najviše cijeni live zvuk i vještina u samoj izvedbi“. Drugim riječima, poručuje nam da elektronička glazba nudi mogućnost za individualno izražavanje i pronalaženje vlastitoga autorskoga glasa, a publika prepoznaje i nagrađuje takve napore. DJ Xed nam je pak rekao da „među samim glazbenicima ne postoji rangiranje, a na publici je da ocijeni kvalitetu svakog glazbenika“, čime je o ovoj temi iznio ponešto različito mišljenje od svojih kolega, koji su vrlo spremno odredili u kojem trenutku produciranje i DJ-iranje postaje nešto više od tek automatiziranog procesa običnog „puštanja ploča“.

    dundov


    S obzirom na sve rečeno, za pretpostaviti je da će se ova tematika u narednim godinama sve više aktualizirati. U skladu s tim, za DJ Xeda, „elektronička glazba je kao jedno živo biće koje evoluira i ide u širinu, u svim smjerovima. Poanta je ostaviti trag iza sebe, to je smisao života.“ Ova zajednička razmišljanja zaključila je vizija budućnosti Petra Dundova. On predviđa da će „era elektronske glazbe trajati još dugo i kretati se prema većoj kompleksnosti, prateći duh vremena u kojem živimo.“

    Ne preostaje nam drugo nego da se složimo s iznesenim mišljenjima ovih umjetnika koji poznaju elektronsku glazbu „u dubinu“, i poželimo sceni svijetlu i kreativnu budućnost. Na kraju krajeva, ako akademski autoriteti u vizualnim umjetnostima veličaju tehnike koje kolažno skupljaju objekte iz ljudske okoline i preslaguju ih u neku novu cjelinu, tada je doista dvolično zamjerati elektronskoj glazbi njezinu „kolažnu“ narav, i nijekati joj mogućnost za ekspresiju i virtuoznost.
     

    Autor: Boris Kvaternik

    Komentiraj

    0 komentara

    Prijavite se da da bi mogli komentirati