• 08.06.2017.

    Upoznajte glasan i nepredvidljiv glazbeni kaos zagrebačkog DJ-a, Svena Harambašića

  • Ako još niste čuli za ime Sven Harambašić, onda ste sigurno čuli za "Psychocandy" program koji se najčešće pušta u kultnom rock klubu, "Jabuka". Ako ste pritom još i fan rocka te mračnog industriala, onda je Sven vaš novi najdraži DJ.

    S obzirom da je odrastao uz rock glazbu, nije ni čudno što je njegova "rezidencija" za pultom upravo u "Jabuci", a nije mu stran ni hip hop koji mu je godinama bio praktički primarni žanr, posebice onaj s mračnijih lokalnih scena Houstona i Memphisa. Stoga, bilo je potpuno spontano i prirodno da će Sven težiti žanrovima koje vikendima redovito predstavlja u klubu:
    "Uglavnom preferiram sastavljati tematske mini setove čije izmjene predstavljaju svojevrsne mood swingove (opet u skladu s imenom programa); synth, gitare, drum machineovi... Sve dođe na red u nekom trenutku s naglaskom na razne varijante post-punka. Glasno i nepredvidljivo, spuštanje pa dizanje, kontrolirani kaos, distorzija i strobo."

    k


    Program, "Psychocandy", u sklopu kojeg Sven nastupa u"Jabuci" nešto više od godinu dana, ime je dobio po debitantskom albumu grupe "The Jesus & Mary Chain" koja je svirala alternativni rock, post punk, noise pop i shoegaze. Odnosno, većinu žanrova koje možete čuti i na Svenovoj playlisti. Ostalim žanrovima koje pušta, poput (minimal) synthpopa i darkwavea, baš kao i prethodno navedenim, odgovaraju mračniji prostori s minimalnim osvjetljenjem. Sven inače surađuje i s kolektivom "Dark Devotion" koji predstavlja EBM, darkwave, industrial i post punk događanja u Zagrebu:

    "Glazba koju predstavljamo definitivno ima svoju publiku, pogotovo ako se u obzir uzme niz novih DIY bendova koji su u posljednjih nekoliko godina oživjeli scenu, nediktirano od mainstream medija te tako konstantno nude priliku da se na partyjima čuju izdanja koja su praktički tek izašla, nekada i na isti dan. Na Dark Devotionu mi se sviđa što u prvi plan stavlja glazbu, a ne kosu, šminku ili nešto sedmo što bi to trebalo nadomjestiti. Post-punk je sam po sebi zanimljiv žanr jer mu je u tom moru smjerova i utjecaja gotovo nemoguće odrediti granice, a to isto onda vrijedi i za publiku."

    k


    Iako priznaje kako ne svira nijedan instrument, unatoč tome što su mu gitare zbog oca uvijek bile prisutne u kući, u Svenovim setovima osjetno se primijete afiniteti prema bendovima i organskom instrumentalnom zvuku, što je za mlade DJ-e danas rijetkost:
    "To je istovremeno i točno i netočno; s jedne strane, klubovi u kojima puštam su žanrovski uglavnom orijentirani bendovima tako da su tu definitivno dominantni, a s druge strane, u miksevima koje sastavljam kod kuće u većoj mjeri naginjem prema samostalnim izvođačima, konkretnije kompozitorima, producentima, DJ-ima koji u pravilu sve rade sami. Mislim da je taj omjer dobro prikazan i u playlisti koju sam sastavio za kraj, gdje s jedne strane imamo The Stoogese u najnekontroliranijoj fazi, a zatim krajolike Klausa Schulzea."


    Teško mu je istaknuti pojedine izvođače s obzirom na to koliko različite glazbe posluša na dnevnoj bazi te ide iz jedne žanrovske krajnosti u drugu. Kada izlazi, voli otići u "Rockstar" i "Jabuku" zbog "kućne atmosfere", no, najdraži su mu kućni tulumi na kojima s ekipom voli slušati glazbu koju inače ne može čuti u klubovima te "nanjušiti" i pokoju neotkrivenu traku. Isto tako, ima "dobar nos" i za originalne i unosne ideje pa je tako osmislio brend, odnosno, multidisciplinarni projekt VERY RARE, koji se neprestano razvija i nadograđuje:
    " 'VERY RARE' prozvan je streetwear brendom zato što je do sada moda bila najdominantniji medij unutar kojeg je moguće progurati ideje. Takvu definiciju 'VERY RARE-a' sam uvijek radije prepuštao na interpretaciju drugima, a osobno sam se trudio da se projekt sam po sebi konstantno reinventira te da pritom zadrži prepoznatljivu estetiku. Sve što je proizašlo iz projekta, od prve majice 2013. pa do pop-up shopa prije nekoliko mjeseci, neodvojivo je od glazbe koju sam slušao u tom trenutku i zapravo je najčešće glazba i bila ono što je diktiralo smjer kroz godine. Sudeći po onome što slijedi, taj trend će se nastaviti."

    l


    Najzanimljiviji dio DJ-anja Svenu je trenutak kada može pustiti stvar koju još nikada nije ili kada otkrije nešto što će "osvježiti" uhodani set te mu zbog toga svaki nastup nosi neko novu i lijepu uspomenu.
    "U pravilu najviše volim raditi slušaonice jer se za njih posebno pripremim, a gosti dođu upravo zbog pjesama koje inače ne sviraju u klubovima. U "Jabuci" sam već radio Nick Cavea, PJ Harvey, Ministry, The Soft Moon, Bauhaus, Joy Division, Lou Reeda, The Jesus & Mary Chain, a meni najzanimljiviji aspekt takvih slušaonica je što 'glavnog izvođača' uvijek koristim kao kontekst, a ne kao nešto što treba odsvirati dva sata bez glave i repa."


    Tada se dogode i anegdote te zabavne situacije jer uvijek netko od gostiju dođe ispričati svoju priču vezanu uz određenu pjesmu, album, koncert i slično, poput susreta s njemačkom producenticom Nico u liftu tijekom ljetovanja u Hrvatskoj. Jednostavno, ljudi vole kada im glazba potiče dobra sjećanja i stvara nova, a Sven očito jako dobro zna kako se to radi.

     

    >>> Predstavljamo legendu zagrebačke klupske scene: Sav taj jazz, rock i funk Ozrena Kanceljaka

     

    Lovorka Ibrić
     

    Komentiraj

    0 komentara

    Prijavite se da da bi mogli komentirati